No comments

ŽENA MOŽE (BITI) SVE, A I NE MORA

Žena može izgubiti i sagraditi s(v)e iz temelja. Može te mrziti i voljeti kao da te prvi put vidjela. Može te voljeti do boli i preboljeti kao da si obična prehlada.  Može se suočiti s najvećima, a i dalje izaći iz prostorije kao pobjednica. Može plakati i suzama te zbuniti, a biti veće „muško“ od nakaradom ocrtanih bicepsa.

Može, a i ne mora.

Žena može biti ženstvena, a i ne mora. Ako odvažno bira biti ono što uistinu je, tada je najbolja. Žena može odabrati sebe i kada se tebi takva ne sviđa. Može se voljeti i kada je od drugih nevoljena.

Može, a i ne mora.

Žena može izdržati seksističke napade i ostati od tuđe ljage netaknuta. Može biti žena, majka, kraljica – a da tebe u tu definiciji nije uključila. Može biti sve što poželi, a da za tvoje dopuštenje ne pita.

Može, a i ne mora.

Žena može izdržati nasilje i ljubavlju se nakon toga vidati. Može obitelj izgubiti i drhtavim rukama novi dom izgraditi. Žena može od bolesti oboljeti i svejedno sudbini osmijehom prkositi. Žena može smrt svoga sina preživjeti, a i dalje život voljeti.

Može, a i ne mora.

Žena te može držati tako nježno da osjetiš taj prostor ljubavi u kojem, osim svega dobroga što joj donosiš, možeš i griješiti. Žena te može snagom slušati tako da s novim jutrom poželiš veći od samog sebe biti.

Može, a i ne mora.

Žena može sjediti na stolici veće visine, ali ne i vrijednosti. Može te snažno vući prema gore ne zato da nekog hrvatski mimoiđeš, već da sumnju u sebe samog nadigraš i postaneš sebe suđenog oličenje.

Može, a i ne mora.

Žena može ‘neimati’ puno, a opet vrijediti više. Jer ona zna da dijeleći ne umanjuje sebe. Njena pružena ruka na zemlji, jednako kao i nebesima, vrijedi više. 

Može, a i ne mora.

Žena može saviti svoja leđa da podnese breme tvoje nevolje, da izdržiš do idućeg udarca. Žena može biti ona koju sretneš u bolničkom hodniku na putu do Božje presude, a ona predosjeti tvoju sudbinu i stane tik u uz tebe. Da prošećete skupa kroz nju krvavi, držeći se za ruke nebeske.

Žena može sve, a i ne mora.

Snaga žene ne mjeri su u ustrajnosti da trpi i gura pod tepih, da šuti i zauvijek kuha na štednjaku prijezira. Snaga žene ne mjeri se ni u nijemom kriku koji prisilno prakticira kada bi najradije otvorila svoja usta. Snaga žene ne mjeri se u strpljivosti koju živi kako bi svoju nevolju nadživjela, kako bi sve što ima zaštitila.

Snaga žene je njena volja da se vidi ondje gdje je drugi ne vide. Da vidi sliku sebe u visinama prema kojima drugi ne streme. Da se vidi gore. I da hoda. Uvijek prema gore.

Snaga žene je njena hrabrost da se slama i skuplja istom rukom sudbine. Da hoda, da se modelira, modificira, ispravlja, ravna i popravlja. Ali da hoda, uvijek svoja, prema gore. Snaga žene skrivena je u njenim nemirnim zjenicama. Kao da progovaraju o njenoj nepokolebljivoj volji da izvrši ono što je naumila – da bude svoja pod cijenu propasti pred tuđim očima.

Kažem ti. Žena može (biti) sve, a i ne mora.

Može biti ona koja drugom ruku pruža. Koja voli i prašta. Slama i gradi. Umire i preživljava. Žena može biti prava prijateljica i odana kolegica. Žena, majka, kraljica.  Žena može biti ta – vlastitom rukom obojena sudbina.

Može(š), a i ne mora(š).

 

 

 

Podijeli!

Share: Facebook Google+ Twitter LinkedIn Pinterest

No Comments

Your email address will not be published. Required fields are marked *