No comments

ŠTO BIH JA BEZ SVOJIH DIVNIH ŽENA?

Što bih ja bez svojih divnih žena koje me brižno kupe dlanovima kad sam sa životom rastavljena?
Što bih ja bez njihovog milog pogleda koji sve u meni ozdravlja?
Što bih ja bez žena zmajeva što kroz moju nutrinu koračaju uvijek nježno na prstima?
Što bih ja bez žena, majki, kraljica koje me bodre i kad od sebe same bih odustala?
Što bih ja bez svojih divnih žena zbog kojih „žena je ženi vuk“ za me je tek puka nepoznanica?

Budi nekome ta divna žena. Barem jednoj Meni, ako ne mnogima.
Budi ona koja hrabro gradi, ne plašeć’ se tuđeg leta.
Budi nekome prava prijateljica, „ona što drži joj leđa“ kolegica.
Budi joj čvrst zagrljaj i nježna riječ što vida od života rane.
Budi netko Njen, kad sve što ima u trenutku nestane.

Budi nekome divna žena. Njenim nesigurnim koracima sjena.
Stani uz njen bok kad u nesreći nikog nema.
Budi ona koja će radosno okrenut leđa usporedbama.

Budi nekome divna žena. Barem jednoj Meni, ako ne mnogima.
Budi nekome divna žena. Ma, budi (ta) žena.

Podijeli!

Share: Facebook Google+ Twitter LinkedIn Pinterest

No Comments

Your email address will not be published. Required fields are marked *