BUDI RUŽA U SVOM VRTU

Tog popodneva sjedila sam s mamom u njezinom vrtu punom cvijeća. Pile smo kavu, ljuljale se na staroj ljuljački i razgovarale. Mama se posebno trudi oko svojih ruža u vrtu, a redovito vodi bitku s insektima i neuglednom travom koja raste kao luda. Ugledavši izniklu travu pored njezinih divnih ruža, simpatično iziritirana, ustala se i komentirala vrlo gorljivo:

“Izluđuje me ova trava! Raste kao luda! Ne mogu je iščupati koliko niče. Zašto ruže ne rastu kao lude?! Njih moraš maziti i paziti da bi rasle!“

Continue reading “BUDI RUŽA U SVOM VRTU”

Podijeli!

“DA SAM BAREM” NAS POLAKO, ALI SIGURNO UBIJA

Ona ima svoju malu crnu knjižicu. Neda nikome zaviriti u nju. Pomalo iz straha, pomalo iz srama. Ta je mala crna knjižica, skrovište svih njenih pogrešaka, svih krivo donesenih odluka, pogrešnih skretanja, promašenih izbora. Ta mala crna knjižica, skrivena u njenim grudima, rana je koja ne zacjeljuje godinama. Rana što za zaborav ne zna. Puna straha i zamjeranja, živa je muka na koju svaka zraka sunca podsjeća. Continue reading ““DA SAM BAREM” NAS POLAKO, ALI SIGURNO UBIJA”

Podijeli!

POKUPITE SE

Kad vas slome, malo toga vam preostaje.

Pokupite se. Pokupite sve vaše komadiće. Srušenih snova, razbijenih iluzija, kurvinskih nada.Pokupite svaki razbijeni dio sebe tom umornom rukom koja drhti pred prizorom vlastitog raspada.Pokupite svaki komadić vaše razlomljene duše i čuvajte ga. Continue reading “POKUPITE SE”

Podijeli!