Tog popodneva sjedila sam s mamom u njezinom vrtu punom cvijeća. Pile smo kavu, ljuljale se na staroj ljuljački i razgovarale. Mama se posebno trudi oko svojih ruža u vrtu, a redovito vodi bitku s insektima i neuglednom travom koja raste kao luda. Ugledavši izniklu travu pored njezinih divnih ruža, simpatično iziritirana, ustala se i komentirala vrlo gorljivo:
“Izluđuje me ova trava! Raste kao luda! Ne mogu je iščupati koliko niče. Zašto ruže ne rastu kao lude?! Njih moraš maziti i paziti da bi rasle!“