No comments

NITKO KAO ONA.

Majko jedina, reći „hvala ti“ malo je.

Bila si čamac u mojim olujama, spasonosna vesla u teškim danima. Bila si. I još si. Još uvijek si moj pojas za spašavanje od ovoga svijeta nemira. Još uvijek si sjena koja me vjerno prati, iako više nisam djevojčica.

I u najtežim danima, tvoje su oči pronalazile zrake sunce što sramežljivo su vodile do sutra. Možda zato jer su i u najgorim trenucima bile prožete ljubavlju. Tvoje je srce, iako ranjeno, uvijek pronalazilo snagu za izlaz iz svake nevolje.

Danas znam, danas razumijem… Ljubav je bila tvoje gorivo. Tvoj lijek. Tvoj odgovor na život. Majčinska ljubav. Neustrašiva, hrabra. Poput tebe, mama. Zbog nje, i moje su rane iscijelile.

U tvojim očima, sve moje mane bile su prozirne. Bila sam uvijek dovoljna. Savršena. Ne gledaju svi tim pogledom mama, ja to dobro znam. Iako nisam više djevojčica, još uvijek sam veliko dijete. Još uvijek tražim tvoje ruke, toplinu tvog zagrljaja i dodir tvog dlana na svom čelu, svaki dan. Još uvijek sam dijete, ti to najbolje znaš.

Riječ „mama“ tvoje pero ljubavi ispisuje na svoj način. Tvoja definicija majke ima neka svoja pravila. Hvala ti što će upravo ona biti mjerilo mog majčinstva koje ću, znam, teško nadmašiti. Ali, znaj, zbog tebe ću to uvijek pokušavati. Voljeti onako kako nas ti voliš. Beskompromisno, bezuvjetno. Voljet ću drsko i bezobrazno, čak i kada će biti lakše osjećati štošta drugo.

Reći dvije riječi „Volim te“, malo je. U njih ne stane cijeli moj svijet. A trebao bi. Morao bi. Jer ti si moj svijet. Svijet pun ljubavi, obasjan suncem i bojama nježnosti. Moj si svijet. Onaj zbog kojeg i za koji vrijedi živjeti. Iako nisam više djevojčica, kažu da još sam uvijek „veliko dijete“. I jesam. Zašto bih ikada željela odrasti, imajući tebe za majku?

Podijeli!

Share: Facebook Google+ Twitter LinkedIn Pinterest

No Comments

Your email address will not be published. Required fields are marked *